RADOVAN RADE RADOVIC

Čojstvo dobrovoljaca vojvode Rada Radovića

Na današnji dan, 3-eg oktobra 1991. godine, u Bileći je osnovan Dobrovoljački odred vojvode Rada Radovića. Nakon početka sukoba i izbijanja rata u okolini Dubrovnika, grupa od 70 istaknutih rodoljuba i patriota iz Bileće odazvala se na poziv Rada Radovića, i formirala Odred bilećkih dobrovoljaca. Od početka do kraja rata Odred je bio elitna interventna udarna jedinica Hercegovačkog korpusa, i ispunjavao najzahtjevnije odbrambene zadatke na najtežim dijelovima ratišta. Ratni put Odred je počeo u rejonu sela Glavska i Mlina, od početka sukoba u dolini Neretve branili su položaje u Vranjevićima i prilaze Nevesinju, te na Goraždu, Olovu, Treskavici, Borcima i drugim ratištima gdje se branila i stvarala Republika Srpska. Herojska odbrana položaja na Vranjevićima, koja je odigrala ključnu ulogu u obje neprijateljske Mitrovdanske ofanzive, ući će u vojne i istorijske udžbenike kao primjeri herojstva, istrajnosti i hrabrosti kakvi nisu viđeni na ovim prostorima. Nekoliko prekaljenih ratnika tokom jednog dana bivalo je ranjeno više puta ali se nije povlačilo sa položaja, i nakon previjanja i pružanja prve pomoći vraćalo se na čuke i rovove kako bi pomogli braći u odsudnim bitkama.

Pored dobrovoljaca iz Bileće, odredi su pristupili i dobrovoljci iz Bijelog Polja, Crne Gore i Kosova, a tokom rata odred je brojao najčešće od 90 do 100, najviše do 120 boraca. Iako pripadnici nisu prošli nikakvu posebnu vojnu i diverzantsku obuku, u borbama i dejstvima izvršavali su najzahtjevnije i najkomplikovanije borbene zadatke zahvaljujući slozi, zajedništvu, jakom moralu, patriotizmu, i neospornom ugledu komandanta Rada Radovića. U borbama je poginula trećina boraca koji su 1991. pristupili Odredu, samo jedan borac nijednom nije ranjen, a tokom prve Mitrovdanske ofanzive u jednom danu su poginula 4 pripadnika.

Pokojni vojvoda Rade Radović rođen je na stradalnom Kosovu 1961. godine, a nakon sukoba sa Šiptarima i masovnih demonstracija u Prištini vratio se 1981. u Bileću na rodnu grudu svojih predaka. Tokom cijelog svog kratkog života osjećao je snažan patriotski dug, pripadnost svom narodu i spremnost na žrtvu za svoj narod i otadžbinu.

Tokom rata u borbama su poginula 24 Radova dobrovoljca, a poslije rata, nakon nedavne smrti pokojnog Nova Tomanovića, takođe su preminula 24 pripadnika elitnog odreda. U Odredu bilećkih dobrovoljaca ratovala su i 22 para rođene braće, a mnogi su odlikovani za hrabrost i velike zasluge. Javnost je upoznata o herojskim djelima i ratnim uspjesima slavnog Odreda, ali se nedovoljno zna, piše i govori o čojstvu i viteštvu bilećkih dobrovoljaca. Ne samo da niko od Radovih vojnika nikada nije počinio nijedan ratni zločin, već je nakon završetka rata javilo više Bošnjaka iz Federacije, koje su tokom rata zarobili bilećki dobrovoljci, i iskazalo želju da svjedoči na sudu o ljudskom odnosu dobrovoljaca ako bi neko pokrenuo neki proces. Mnogi od ratnih zarobljenika i danas održavaju veze sa dobrovoljcima, i svjedoče da je čojstvo i viteštvo mnogo uzvišenije od herojstva i stradanja.

Tokom rata Odred bilećkih dobrovoljaca uživao je veliki ugled, podizao moral i borbeni duh borcima Hercegovačkog korpusa, i zbog sigurnosti svi su željeli da budu uz rame Radovim dobrovoljcima. I neprijatelj je imao veliko strahopoštovanje prema Odredu, posebno nakon stradanja i velikih gubitaka u dvije Mitrovdanske ofanzive. Sama markantna pojava pripadnika Odreda ulijevala je strah u kosti neprijatelju, i još od debakla elitnih združenih hrvatskih i muslimanskih jedinica pod komandom Janka Bobetka u jesen 1992,. svi su izbjegavali da se bore i imaju naspram sebe bilećke dobrovoljce.

Nažalost, nakon završetka Otadžbinskog rata demobilisani borci nemaju pažnju i ugled u društvu koji zaslužuju, a država koju su stvorili ophodi se prema njima kao zla maćeha. U rati ginu prvi da bi u miru vladali potonji, pa mnogi ratni invalidi, porodice poginulih, dobrovoljci i njihova djeca i danas su nezaposleni, nalaze se na marginama društva. Maćehinski odnos, zanemarivanje, brojna poniženja i devijacije u društvu sigurno su jednim dijelom doprinjeli da nas mnogi dobrovoljci prerano napuste, jer su osjećali tugu i razočarenje, i nisu mogli da se pomire sa brojnim nepravdama i devijacijama u društvu. Mnogi ovi problemi bi bili riješeni, i vjerovatno da bi Bileća i Hercegovina danas bili mnogo pravednije, bolje i slobodnije društvo da pokojni vojvoda Rade Radović nije ubijen mučki u miru od udbaške ruke, u centru Bileće 1998. godine.
Nadati se u Boga da će nepravde iz prošlosti prema Bilećkim dobrovoljcima, i drugim našim vitezovima i junacima iz Otadžbinskog rata biti ispravljene u skorijem periodu kako bi uzdignute glave mogli izaći pred Miloša.

 

NEBOJSA VUKANOVIC AUTOR TEKSTA  

haradinay war criminls

Dragi čika Ramuše, zovem se Milovan, dete sam iz enklave i uskoro punim 18 godina, taman onoliko koliko je i prošlo otkad si nekuda odveo tatu iz sela, valjda da ti nešto pomogne, žurilo ti se pa si ga udarao da požuri i on, a on je pokušavao da se nasmeje da mama i ja ne brinemo ali bi mu krv potekla iz usta čim ih otvori pa nisam smeo da gledam, bilo me je strah…
Valjda je i njega bio strah, ni on nije smeo da gleda, ili nije mogao, oči su mu bile čudne, velike, ogromne a zatvorene. I iz njih je tekla krv, ali tata se ne plaši krvi, hteo je da se nasmeje pokušavajući da pogleda u mami i mene, ali…
Malo sam, priznajem, bio ljut na njega- nikada ne bi otišao bez pozdrava ali tog dana jeste, a baš je bio lep dan, obećao je da ćemo se igrati s loptom čim završi nešto na njivi, a onda si došao ti i odveo ga, a on ni da mahne ili da kaže nešto onom čiki što što me je udario pesnicom u glavu, pa valjda ljut što sam se rasplakao šutirao i udarao o onu divnu staru krušku pred kućom dok sve nije postalo mrak…
Bila je to zaista prelepa kruška, moje omiljeno drvo, tata je okačio i ljuljašku o nju a one čike što su došle s tobom- mamu, golu i krvavu…
Ne znam šta joj se dogodilo, sve je postalo mrak, čuo sam samo kako zbog nečeg vrišti i moli da joj ne rade, pa smeh tvojih drugara, šamare, udarce, neke bezobrazne reči koje danas znam šta znače, pa opet njen vrisak, toliko jak i strašan da sam znao da je nešto jako boli, a onda tišina!
Ja sam krišom gledao na jedno oko, ono što mi je manje bilo krvavo, video sam kako izlaze iz kuće, zakopčavaju pantalone, smeju se, ubadaju noževima mog Blekija koji je lajao na lancu i vade nešto iz njega bacajući svud po dvorištu…
Bleki više nije lajao, umorio se valjda, samo je ležao i gledao u mene ali nikako da mahne repom ili bar trepne…
Opet su me šutirali tvoji drugovi, čika Ramuš. Baš jako, a jedan me je ubonožem u nogu i povukao sve do vrha butine, kao da ne zna da decu to boli?!
Ti si se vratio bez tate, ušao si u kuću, sigurno da proveriš kako je mama, pa je opet vrisnula do neba i više se niče ne sećam…
Lažem te, izvini, čika Ramuš, sećam se da sam opet otvorio oko, jedva ali sam ga malo otvorio i bio ljut na mamu i tatu što nisu tu da mi pomognu da ustanem, kao uvek kad bih pao…
Kuća je gorela, baš jako, skoro da ništa nije ostalo od nje a zaboravio sam da iznesem igračke iz sobe i pižamicu, mama će se naljutiti ako je ne obučem pred spavanje.
Ne znam zašto ali mama nije bilo ljuta ni zbog čega, samo krvava, modra i gola, onako vezanih ruku za granu kruške i glave pale na drugu stranu, nisam mogao da joj vidim lice, da joj pokažem da sam pao i da dođe da me podigne…
Samo je ćutala a ja sam plakao ali sam ipak bio hrabar i puzao sam sve do nje, kroz ono što su izvadili iz Blekija i blato da dođe do mame.
Nisam mogao da ustanem inače bih stigao brže, jako me je bolela noga, ona što mi je čika isekao…
U stvari, sve me je bolelo, ja sam bio jako mali, znaš, pa dete mnogo boli kad ga jako šutiraju, udaraju glavu o drvo, iseku uvo…
To se deci ne radi ni kad su najviše bezobrazna, a ja nisam bio, evo pitaj mamu, rekle su mi komšije da je negde morala da otputuje ali će se vratiti.
Nije već 18 godina, a ja još čekam, ljut, i ona je otišla a nije me zagrlila i poljubila…
Znaš li koliko mi je zagrljaja i poljubaca ostala dužna, sve brojim i čekam da joj kažem kada se vrati, a tad i ti možeš da je pitaš da li sam nekada bio bezobrazno dete da me onako tuku tvoji drugari dok si ti bio u našoj kući..?
Tata se vratio! Posle sedam godina je došao kući, baš na dan kada sam polazio u školu a neka deca me gađala kamenjem i razbila glavu, a ja sam ih slagao da ću ih reći mami i tati, ali su se samo smejali…
Tata je došao, da, ali mi nisu dali da ga vidim, mada ja mislim da to i nije bio moj tata, jer moj tata je imao i glavu i noge i obe ruke, a ne kao ovaj čika što su ga doneli u nekom ćebetu, ništa nije imao od toga…
Zakopali su ga u jednu rupu blizu one divne kruške, a meni su zavili glavu i odveli me kod komšija, oni žive odmah do žice, valjda da ne smetam dok to urade, pa sam čekao čitav dan, tu sam i prespavao ali tata nije došao iako su mi rekli da su i on i mama uvek tu sa mnom, a nisu!
Valjda bi ih video da jesu, mada nekad osetim kao da me mama zagrli i poljubi, onako kako je uvek radila, najnežnije na svetu, ali se okrenem, potrčim, zovem je, no…
Nisam smeo dalje od one žice inače bih je možda stigao, sigurno je otišla u vinograde…
Nema veze, umem ja da čekam! Ako nešto zaista umem to je da čekam između ovih kalemova žica i računam koliko su mi zagrljaja i poljubaca ostali dužni mama i tata..?
Samo kad se vrate videće oni svoje, moraće da me ljube dva dana i dve noći bez prestanka, a to nije ni pola…
Bio sam, priznajem, ljut i na tebe čika Ramuš, ali više valjda nisam, ne znam?!
Možda i jesam, ali mi kažu da više ne smem da budem jer si ti naš drugar sad!
Ne moj, ovih čika koji se brinu da nam u enklavama bude super i da dobijemo one pakete sa nekom hranom, što nam donesu kad su neki izbori, ali otvorene i poluprazne.
I oni su dobri ljudi, sve su ti oprostili, a praštanje je vrlina, samo što njima nisu odveli mame i tate, i tukli ih onako male, ali nisu oni krivi zbog toga već ja!
Tako kažu, jer ti si sad naš prijatelj i za sve što nam se dogodilo krivi smo mama, tata i ja, nismo smeli da ostanemo u kući kad ste ubili seku dok se vraćala iz škole jednog dana, ali smo opet ostali i samo vas naljutili!
Nadam se da više nisi ljut na mene, sad smo drugari, ove naše čike te vole i zakleli su se da će te slušati, a kad nekog slušaš onda mora da si sjajan lik, inače ne bi oni glasali za tebe nikad!
Ne bi, zbog svega onog što si uradio meni i mojima, još tolikim porodicama, još stotinama porodica nalik našoj, ali sami smo krivi, zar ne?!
Sad će sve da bude super, kao nekad!
Sedim na ljuljašci, još je na onoj mojoj kruški, baš na grani gde su okačili mamu da visi, i čekam…
Čekam familiju, trebalo je već da stignu, pomen mi počinje za pola sata, pop je odavno došao…
A, nisam ti rekao da su me ubili onog dana kada su odveli tatu i obesili mamu..?
Da, umro sam kad si mi ono stao kolenom na grudi i valjda slučajno prerezao vrat…
Umro sam gledajući na ono jedno oko mamu, golu, krvavu i modru, ona nije gledala u mene…
Ne ljutiš se što sam izmislio ostalo, morao sam, ti si sad dobar i…
Da sam živ sad bih napunio 18 godina, ali nema veze, ionako su mi sve igračke izgorele u kući, s čim bih se igrao čekajući da se mama i tata vrate?!
Zovem se Milovan, čika Ramuše, lepo piše na spomeniku, imao sam godinu dana kada si došao u naše selo da odvedeš tatu da ti nešto pomogne…

Ostao bez posla pa se ubio: Na kantu stavio ciglu i objesio se, pored njega pronađeni Kur'an i radna knjižica

 

Kako je Avaz.ba već pisao, u Binježevu na izlazu iz Sarajeva, općina Hadžići, u napuštenom objektu pronađeno je beživotno tijelo muškarca. Naložena obdukcija Prema zvaničnim informacijama koje smo dobili od dežurnog službenika Operativnog centra MUP-a KS, dežurni tužilac naložio je obdukciju tijela koja će pokazati zvaničan uzrok smrti. Isić zatečen događajem Kako nam priča Dževdo Isić, mještanin Binježeva, muškarac čiji je leš danas pronađen počinio je samoubistvo vješanjem. - Jutros kada sam pošao na posao, vidio sam u šupi, koja se nalazi samo koji metar od magistralnog puta Sarajevo-Mostar, čovjeka kako visi. Jedan od čuvara objekta koji se nalazi u blizini napuštenog objekta pokrio ga je kartonom - priča nam, vidno zatečen ovim događajem, Isić. Prije nego će i on doći do napuštenog objekta, policija je već bila na licu mjesta te su vršili uviđaj. Dobio otkaz Iako se još ne zna šta je moglo natjerati 32-godišnjaka da se odluči na ovaj očajnički čin, Isić priča da je svemu kumovao ostanak bez posla. - Na kantu je stavio ciglu i objesio se. Čuo sam da je riječ o čovjeku iz Sarajeva i da je pored njega pronađen Kur'an kao i radna knjižica. Navodno, bio je otpušten sa posla, što bi mogao biti jedan od motiva da se odluči na samoubistvo - tvrdi isić..

 

1981

Čuveni nastup gde je, tada bend u naponu snage i u punom zaletu ka vrhu, Iron Maiden bio neka vrsta predgrupe za glavni događaj, a to je bio nastup domaćeg sastava Bijelo dugmeRadio Beograd 202je bio jedan od medijskih sponzora.
Na dvodnevnom festivalu „Svi marš na ples” nastupili su:
Aerodrom
Atomsko sklonište
Azra
Bijelo dugme
Divlje jagode
Električni orgazam
Film
Haustor
Idoli
Iron Maiden
Laboratorija zvuka
Pekinška patka
Skorpió
Šarlo akrobata
Zana
 — at Hipodrom Beograd.

MIKI PIRS

MIKI PIRS

Tumačeći lik Mikija Pirsa u poznatoj seriji Mućke, Patrik Mari zapravo je glumio samog sebe. Onakav, kakav je bio u privatnom životu, bio je i u Mućkama. Na dangubljenje, fudbal i pijanstvo trošio je čitave dane, a uloga simpatičnog luzera bila je kao stvorena za njega. Slavu i novac, koje je stekao u Mućkama, trošio je opijajući se do iznemoglosti. Jedino, što ga je interesovalo, bio je londonski fudbalski klub Milvol, čije utakmice nije propuštao. Njegova glumačka karijera bila je obilježena lošim radnim navikama i alkoholizmom. Svakodnevno je pio najmanje deset limenki piva i bocu viskija. Postao je profesionalni igrač pokera. Zbog zdravstvenih problema, 2012. godine ostavio je alkohol, a godinu kasnije penzionisao se i odselio na Tajland, odakle je porijeklom njegova supruga, s kojom ima kćerku. Inače, u Beogradu postoji pank grupa Miki Pirs, koja je dobila ime prema ovom glumcu iz Mućki.

zlocinci

 банијском градићу, Глини, средином 1941. године побијени су сви Срби старији од 16 година, а потом је стрељано 1200 Срба у оближњем Банском Грабовцу, да би крвави усташки пир врхунац достигао монструозним покољем у глинској цркви крајем јула 1941. године. Био је то један од најсвирепијих и најјезивијих злочина над Србима у НДХ.

Постоји и сведочанство једног од екзекутора. Ради се о Хилмији Берберовићу, муслиману из околине Босанског Новог који је заробљен у Србији 1941. године где је требало да ликвидира једног немачког војника и изазове једну од оних казнених експедиција, познатих по одмазди у којој су убијали стотину Срба за једног немачког војника. У његовом саслушању могу се прочитати бројни детаљи који служе за реконструкцију злочина. Он, наиме, говори да је његова јединица почетком јула 1941. године добила налог да иде у Глину, да би вршили претрес по граду и околним селима. Посебно је описао догађај у православном храму у Глини. Део вам преносимо.

"... У цркву је могло стати око 1000 људи. За вријеме клања је пред црквом постављена стража, а ово је чињено ради тога што су се неки првославци пењали у звонару па су затим скакали са ње. Ја сам био одређен да вршим клање у три маха... Убијање је вршено на тај начин што смо неке ударали право у срце, неке клали преко врата, а неке ударали где стигнемо... За вријеме клања није горјела светлост у цркви, већ су били одређени специјални војници који су у рукама држали батеријске електричне лампе и тиме нам осветљавали простор... Ово клање у цркви десило се 7 до 8 пута, а ја сам учествовао три пута. За вријеме клања сви смо били толико упрљани крвљу, да се униформа није могла очистити, већ смо је замјењивали у магацину, а послије се прала. Црква је послије сваког клања прана. Кад се клање завршавало, долазили су камиони и носили љешеве..."

 

Hajrudin Krvavac

Krvavac je sa 16 godina bio kurir Vladimiru Periću Valteru, a 30 godina kasnije je napravio film posvećen svom ratnom komandantu i njegovoj odbrani Sarajeva.[1]Tokom ranih 1950tih je bio zatvoren na Golom otoku, političkom zatvoru za sovjetske pristalice komunističke partije Jugoslavije nakon razlaza između Tita i Staljina i potonjeg perioda Informbiroa.[

 

 Hajrudin "Šiba" Krvavac (22. decembar 1926 – 11. juli 1992) bio je bosanskohercegovački filmski režiser najviše poznat po režiranju filmova partizanske tematike tokom 1960-tih i 70-tih. Njegovi filmovi su emotivni ratni spektakli, koji promovišu prijateljstvo i herojstvo.[1]

 

 https://www.youtube.com/watch?v=O6oR4xK6xe8

BOG I OTAC

Daj mi.
- Ne dam.
- Daj mi, znam da imaš.
- NEDAM!
- Dobro, aj daj mi.
- Ne dam.
- Daaaaaj mi pliiiiz.
- Paćeniče.
- E, aj daj mi malo.
- Mrš.
- ...
- ...
- Kad bolje pogledam, i nisi neka riba.
- Šta si to reko?
- Štaviše, ružnjikava si, idem kući.
- A ČEKAAAAAJ, SVIĐAAAAŠ MI SEEEEEE. Evo skidam se.
- (koji sam bog taktike)

apel

Apel za sve pripadnice nežnijeg pola koje su se igrom slučaja obrele u mojoj friend listi ... Prestanite da kačite tekstove nekih retardiranih pesama u opisu slike majku mu jebem, debilno je do jaja kad okačiš sliku sa plaže i napišeš:

" Kad niz vodu pustiš mene
Bog ti dao te poštene
Što mi iza leđa laju
Svetice u pokušaju "

Da se ne udubljujem u značenje lirike Bekvalčeve, ne radi mi mozak tim kapacitetom u ove sitne sate, ali jasno vam je da izgleda kao i što zvuči... idiotski ... kao nisam samo ja kurva, nego su i te što mi iza leđa laju, ja bar ne krijem da se jebem za 3 egzotična koktela itd... U suštini, Bekvalčeva je ozbiljan idiot... 
Naravno, još grdje je ako je u pitanju slika iz noćnog provoda sa citatom "A priče kruže da sam ti verna bila" i kao blejiš namontirana , izbacila dupe u prvi plan i dražesno se smeješ u objektiv fotoaparata ... Kome verna, ko šta priča? Treba se suočiti sa činjenicom da ovaj prost FB narod totalno boli kurac ko vas troši i kome ste verne a kome ne ... 
Samo casual, sve to može i sofisticiranije ... 
Srdačan pozdrav,

motori motori

Dan prije 27. rođendana Zeleta Lipovače, 30. 8. 1982., u Diskotonu su otisnuti su prvi primjerci trećeg albuma Divljih jagoda “Motori“, čija naslovna pjesma sadrži do danas nedostignuti neobični svjetski rekord.

Materijal je sniman od 3. do 23. 6. u studiju u frankfurtskom Music Park Studios i producirao ga je Theo Werdin. Prije ulaska u studio, u postavi grupe se dogodila bitna promjena – njihov pjevač Ante Toni Janković se odlučio za samostalnu karijeru, pa je basista Alen Islamović dobio dodatnu ulogu glavnog vokala.

Muziku i aranžmane za 8 brojeva albuma ”Motori” napisao je Zele, Alen je autor svih tekstova, a naslovna pjesma postala je apsolutni hit izdanja, koje je komercijalno i naujuspješnije u cijelom opusu Divljih jagoda, zahvaljujući još nekoliko uspješnih pjesama, kao “Šejla”, “Zagrizi rokenrol” te balade “Nasmiješi se” i “Ne želiš kraj”.

Ako niste znali:

Divlje jagode su neokrunjeni svjetski prvaci u jednoj neobičnoj kategoriji.

Kada se 1968. pojavila pjesma Beatlesa “Hey Jude”, čak 18 puta ponovljena fraza “Na na na na na na Hey Jude” u završnici broja bio je rekord te vrste do tada. On je kasnije srušen, ali je Beatles fade-out (završavanje pjesme s postupnim utišavanjem) ostao najduži u istoriji: od ukupno 7 minuta cijele pjesme, njezin finiš traje skoro 4 minute.

Novi rekord u repeticiji ostvario je američki pjevač Bill Withers, koji je 1971. objavio debi album “Just As I Am” s baladom “Ain’t No Sunshine”, a u njoj je riječi “I know, I know, I know…” ponovio – 26 puta!

Ipak, svjetski rekord u ponavljanju drže “Motori” u kojima Alen Islamović riječ “motori” pjeva nevjerovatnih – 48 puta uzastopno.

boro drljaca

Borislav - Boro Drljača (rođen 29. avgusta 1941. godine u Donjoj SuvajiKraljevina Jugoslavija) je mješanac slona i nilskog konja. Njegov nastanak je izazvan poplavama, i od tad mu majka brani da ide u vrtić.

 
 Борислав Бора Дрљача (Доња Суваја, код Босанске Крупе, 29. августа 1941) је српски фолк певач.

Отац му се звао Бранко, а мајка Стоја. Мајка му је убијена од усташа у току рата, пре него што је навршио две године. Његов отац се касније оженио другом женом, након рата. Са супругом Радомирком живи у Београду у Србији.

Биографија[уреди]

Бора је основну школу завржио у Суваји након чега је отишао код стрица у Бачку Тополу. Тамо је завршио средњу пољопривредну школу. Био је млад када је дошао у Београд и почео је да пева у КУД Бранко Радичевић и Шпанац. Сиромаштво је одредило његов пут јер га је мотивисало да постане неко и нешто у животу. Пријавио се на аудицију за Радио Београд коју је положио и убрзо је његова музичка каријера кренула узлазном путањом.Бора је био један од најпопуларнијих певача у Југославији. Стекао је статус Истакнути уметник и добио је награду за животно дело. Снимио је преко 50 носача звука на којима се налази око 400 песама. Продао је преко пет милиона плоча и касета. Наступао је по целом свету, а највише у Америци,Канади,Аустралији и западној Европи. Из првог брака, са покојном супругом Верицом, имао два сина : Владимира који је магистрирао менанџмент у Паризу и Бранислава који је дипломирао сликарство у Београду. Бора је тешко поднео супругину смрт јер је у питању самоубиство. Верица је узела превише седатива и оставила је опроштајно писмо у коме никога није кривила за то што је урадила. Са другом супругом, Радомирком Сладић, живи у Београду. Упознали су се на његовом концерту 2007. године и од тада су заједно

aZRA HLADAN KAO LED

krenuo sam u vienu 
da pronadjem svoju djevu 
nisam znao sta da radim 
isao sam tamo prvi put 
hladan kao led 
ubilo me beznadje 

austrija zemlja teska 
za hodace sivih cesta 
klasni mir i takve trice 
ustajala zabokrecina 

hladan kao led 
ubilo me beznadje 

stara viena dobro ime ima 
lijepo ime koje znaju svi 
alâ?? djevojke na ulicama 
nicemu ne vrijede 
i kriplovi su cesti 
i svakodnevna stvar 

rekoh spasi boze osterreich

fic

prasumi uhvatile amazonke Amerikanca, Rusa i Makedonca. Odvedu ih u njihovo prebivaliste i obaveste ih da su zbog ulaska u njihovu teritoriju osudjeni na odstranivanje penisa.
Odvedu Amerikanca iza drveta , zacuje se bolan krik i on se strcajuci krv vrati bez penisa. Posle Amerikanca odvedu Rusa i on se osakacen vrati tek nakon pola sata urlikanja.
Makedonac zbunjeno pita amazonke:
-Kako to da ste Amera obradjivali minutu, a Rusa pola sata?
Amazonke ce na to:-Amerikanac je drvoseca, pa smo mu ga odsekle, a Rus je radnik u mesari pa smo mu ga rezale komad po komad! A, Makedonac ce sav sretan:
-E onda cete meni da ga lizete dok se ne otopi! Ja sam sladoleddjija! 

3 ствари које највише мрзим на свету: -црвена звезда -Снс -Реклама за Нехт "Милоше, ко ти је сад па та Вишња?"

Лик који ради у погребној опреми је на питање другог лика
"Како иде посао"?одговорио са:
"Не би ме ни екскурзија у Морачи ишчупала"...
Па дај ХАХАХАХАХАХАХАХАХАХАХА

 

 Sretnu se dva ortaka posle 20god i pocinju konverzaciju:

Ortak 1:"Gde si brate, sta ima kod tebe u zivotu?"
O2:"Evo ozenio sam se, imam troje dece ti?"
O1"Zivim s majkom i dalje"
O2:"Pa imate li dece"?
O1:"Brate, rekoh ti da zivim sa majkom"
O2:"PA DO KOGA JE?

foca

OČA - Fočanska policija uhapsila je lice D.V. (33) zbog sumnje da je pokušalo da zapali ugostitiljski objekat "Palma-L" u tom gradu. Policiji je sinoć u 22.23 časova prijavljeno da je u blizini devastiranog objekta "Han" primijećen muškarac, koje je po prednjoj strani ugostiteljskog objekta "Palma-L" u Karađorđevoj ulici, vlasništvo lica P.M. (70), posuo tečnost iz flaše i zapalio je, nakon čega se udaljio, saopšteno je iz Policijske uprave Foča.  Brzom intervencijom policije i Vatrogasne jedinice Foča, požar je lokalizovan i na taj način je spriječeno uništavanje većeg broja objekata u čijem okviru se nalazi "Palma-L".  Svi objekti su izgrađeni od drveta, koje je lako zapaljiv materijal, napominju iz policije.  Iz policije dodaju da je tokom noći pronađen izvršilac D.V. koji je alkotestiran i zadržan u pritvoru radi dalje obrade.  O svemu je obaviješten dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Trebinju koji je naložio da se preduzmu mjere i radnje na prikupljanju dokaza i dokumentovanju krivičnog djela paljevina.